Dvori pakosti

I am free.

Opet padaju zvijezde,
U kiši vatre i bijelog kristala,
I ljuljaju vremešne grane ove šume:
Trulo lišće, mraz i led.

The inky blackness now subsides.

Kao med u pakosti
Tope se oblaci u zlatu
Koje teče prema meni,
Iz Sunca: slatke suze, smijeh.

„Dark have been my dreams of late.“

I nema više zloduha,
Umiru demoni u ružama,
Opojen klečim u vrtu tog cvijeća:
Plaču rosu, krvave poput zore.

I spread my wings, those of evil, those of chains.

Pukli su okovi hrđavi,
Sad hodam drugim snovima
Kad pijem, kad spavam, kad dišem:
Vidim nove boje, sjajne i žive i pune pjesme.

Spells have fallen, I prevailed.

I nije me briga
Za čađu pod nebom
I šapate oronulih sjećanja:
Ruže bodu, tako divne, tako bolne…

Free to wonder the world again.

Ukleta se slika topi
Kao med u pakosti.